Psihološka podrška

Situacije koje nam se dešavaju u životu na svakoga djeluju dugačije, i svako od nas ima različite mehanizme suočavanja sa životnim izazovima. Neko zna kako da se postavi i nosi sa stresnim situacijama, dok neko drugi ne zna šta da učini i ostane zaglavljen u svom problemu. Priznati činjenicu da postoji problem sa kojim se ne mogu nositi većini ljudi predstavlja ogromnu poteškoću.

Kome se obratiti za pomoć? Trebam li razgovarati sa psihologom, psihijatrom ili psihoterapeutom? Ko radi šta? Najčešća predrasuda među ljudima je da su pojmovi psiholog, psihijatar i psihoterapeut zapravo sinonimi, odnosno da se radi o jednoj te istoj vrsti zanimanja koja ima tri različita naziva. To nije tačno.

Psiholozi i psihijatri imaju sasvim različito obrazovanje, psiholozi su stručnjaci koji su završili studij psihologije dok su psihijatri stručnjaci koji su završili studij medicine i nakon toga specijalizaciju iz psihijatrije. Dakle, psihijatri su ljekari a psiholozi nisu.

Traženje pomoći i podrške od strane stručnjaka može biti stresno samo po sebi i treba imati na umu

da samo hrabre (ne lude!) osobe priznaju nemoć i traže pomoć.

Psihijatri su ljekari koji rade u medicinskim ustanovama (ili privatnim specijalističkim ljekarskim ordinacijama). Oni prepisuju lijekove, uspostavljaju medicinske dijagnoze, zaduženi su za liječenje duševnih bolesnika i pacijenata koji pate od različitih vrsta psihičkih tegoba. Psihijatrijski pristup liječenju se bazira na medicinskom modelu. Pacijent prvo dolazi sa odgovarajućom uputom u određenu ustanovu. Psihijatar obavlja intervju sa pacijentom sa namjerom da prikupi osnovne medicinske i opšte podatke o pacijentu (anamneza) koji mu služe kao osnov za uspostavljanje dijagnoze (određivanje vrste poremećaja) na osnovu kojih dalje prepisuje određenu vrstu farmakoterapije (lijekove), donosi odluke o vrsti liječenja (kućno liječenje, liječenje u dnevnoj bolnici, zadržavanje na odeljenju itd).

Psiholozi nisu ljekari i njihov pristup tretmanu ljudi sa psihičkim tegobama nije medicinski. Mnogi psiholozi zaposleni su i rade u medicinskim ustanovama u okviru stručnih timova (zajedno sa psihijatrima, pedijatrima, ljekarima opšte prakse, socijalnim radnicima itd.) ali i drugim nemedicinskim ustanovama u kojima mogu pružati psihološku pomoć osobama koje imaju neke psihičke smetnje (kao što su škole, firme, državna i privatna psihološka savjetovališta, obdaništa itd). U svom radu psiholozi ne postavljaju medicinske dijagnoze i ne prepisuju lijekove već se isključivo bave sprovođenjem psiholoških tretmana što uključuje intervju sa klijentima, psihološko testiranje, psihološko savjetovanje i primjenu različitih psiholoških tehnika.

Psihoterapeuti mogu biti i psiholozi i psihijatri, i stručnjaci iz drugih oblasti humanističkih nauka (npr pedagozi, socijalni radnici, defektolozi itd) koji su pored svog osnovnog obrazovanja završili neku od specijalističkih edukacija za neku vrstu psihoterapije (geštalt terapija, kognitivno-bihevioralna terapija, integrativna terapija, porodična terapija itd). Edukacija traje nekoliko godina i budući terapeut pored teorijskog i praktičnog dijela prolazi kroz vlasiti rast i razvoj na individulanim, grupnim i supervizijskim seansama.

Psihoterapija predstavlja jednu vrstu psihološkog tretmana čiji je osnovni cilj pružanje psihološke pomoći osobama koje imaju neke psihičke smetnje, koji prolaze kroz neku vrstu životne krize, imaju različite vrste emocionalnih problema, problema u komunikaciji ili samo žele da unaprijede svoje mentalno zdravlje, pospiješe lični rast i razvoj, saznaju nešto više o sebi i poboljšaju kvalitet svog života.

Psihoterapija je proces u kojem terapeut/kinja podržava klijenta/icu na putu ličnog rasta i pomaže mu/joj razgovorom i drugim tehnikama suočiti se sa vlastitim problemima i pronaći adekvatne načine njihova rješavanja s ciljem postizanja bolje funkcionalnosti, svjesnosti i povezanost sa samim sobom i okolinom.

Psihoterapija je djelotvorna i efikasna u tretiranju  raznih vrsta psihičkih teškoća, razvojnih kriza, suočavanja u novim životnim ulogama, zatim u tretmanu anksioznosti i depresivnosti, raznih vrsta strahova, traumastkih doživljaja, problema ponašanja djece i adolescenata, partnerskih, porodičnih problema, stresova, paničnih napada, a od pomoći je i svim osbama  koji žele da se bolje upoznaju i vode kvalitetniji i ispunjeniji život.

Psiholozi, psihijatri i psihoterapeuti nisu nikakvi čarobnjaci koji imaju neke natprirodne moći, i mogu vaše probleme riješiti preko noći. Oni u svom radu koriste isključivo provjerene psihološke tehnike i metode putem kojih pomažu ljudima da prevaziđu, razumiju, riješe i kontrolišu svoje psihičke smetnje i unaprijede svoje psihološko funkcionisanje.

Psihoterapija je proces i ne obećava rješenja u nerealnom vremenu, te podrazumijeva kontinuirani rad, obostrani trud i saradnju psihoterapeuta/kinje i klijenta/ice. Da biste joj pristupili ne trebate posjedovati nikakve vještine i znanja, nego samo inicijalnu volju da radite na problemima vođeni psihoterapeutom/kinjom.

Dakle, ako imate poteškoća – potražite pomoć. Samo činjenica da ste priznali da imate poteškoća vodi ka promjeni i tome da se osjećate bolje.

U sklopu ovog projekta dostupne su  slijedeće usluge:

• individualna psihoterapija
• grupna psihoterapija
• psihološko savjetovanje
• art terapija
• terapija jahanja
• terapija filma
• radnookupaciona terapija
• edukativne grupe 
• i drugi oblici radionica. 

U psihoterapiji terapeut/kinja podržava klijenta na putu ličnog rasta i razvoja i različitim kreativnim tehnikama pomaže mu suočiti se s vlastitim problemima i pronaći adekvatne odgovore i načine njihovog rješavanja s ciljem postizanja bolje funkcionalnosti, cjelovitosti i osjećaja zadovoljstva. Psihoterapija je namijenjena svima onima koje koje žele rasti i razvijati se kao osobe i biti učinkovitiji u životu. 

Preduslov za učinkovitu psihoterapiju je da ste motivisani ovim putem ublažiti ili otkloniti svoje tegobe, te da želite iskreno i otvoreno govoriti o sebi i svojim problemima. Preduslovi od strane psihoterapeuta/tkinje su da je educiran/a, empatičan/a i strpljiv/a.

U psihoterapiji se može smijati, plakati, kreativno izražavati, te tražiti rješenje u sigurnom okruženju.

Termin, trajanje i dinamiku susreta dogovarate direktno sa psihoterapeutom/kinjom (npr. jednom sedmično u trajanju od 50-60min).

Budite slobodni i kontaktirajte nas ukoliko imate pitanja i treba Vam pomoć.